Trogirski portal - Dnevno svježe vijesti

INFO

Četvrtak, 18 Svibanj 2017 11:25

U Trogiru predstavljena tragedija „TROGIRSKI VOJVODA“

Napisao 
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Ogranak Matice hrvatske u Trogiru predstavio je 16. svibnja u prepunoj dvorani uz nazočnost brojnih Trogirana, dogradonačelnika Radovana Slade-Šilovića i Zorislava Lukića, tajnika Matice hrvatske, u prizemlju Kneževe palače u Trogiru, knjigu, dramu – tragediju u pet činova ruskog dramatičara Dmitrija Vasiljevića Averkijeva koju je s ruskog preveo akademik Luko Paljetak.

Ovu dramu koja se temelji na legendi o Miljenku i Dobrili, samo što se Dobrila u ovoj drami zove Zorica, Averjijev je napisao 1881. godine. Knjigu su predstavili prof. dr. Ivo Babić, dr. sc. Danka Radić i akademik Luko Paljetak. Djelove iz knjige čitali su učenici SŠ Ivana Lucića.

Prastara tema nesretnih ljubavnika našla je svoje protagoniste i u dalmatinskoj književnosti epohe romantizma u romanu Miljenko i Dobrila našeg Trogiranina Marka Kažotića (1804-1842.), potomka starog plemićkog roda, koji je neko vrijeme studirao filozofiju u Beču, a onda prekinuvši nauke, vratio se u rodni kraj, gdje je upravljao imanjem i bavio se domaćom historijom. Bio je kao i svi tadašnji intelektualci pod snažnim utjecajem talijanske kulture. U romanu opisuje veliku ljubav i tragičan završetak jednog pripadnika porodice Rosani i mlade plemkinje iz roda Michieli-Vitturi. Treba odmah napomenuti da su imena Miljenko i Dobrila pseudonimi i pod utjecajem romantizma narodna, jer su plemići rijetko u to doba davali svojoj djeci naša narodna imena. Pisac nije spomenuo ni imena njihovih porodica vjerojatno iz obzira prema, u njegovo vrijeme još utjecajnim, potomcima tih rodova.

Za nadati se da će ovaj prijevod akademika Luke Paljetka saživjeti na daskama kazališta, bilo da ga izvode amaterska kazališna društva poput današnjeg trogirskog ili kaštelanskog ili pak profesionalci splitskog i ostalih kazališta, istaknula je na predstavljanju dr. sc. Danka Radić, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Trogiru. 

O trogirskim zaručnicima Miljenku i Dobrili na ruskom opširno je govorio akademik Luko Paljetak. Istaknuo je „najvjerojatnije je ipak da je Averkijev poticaj za pisanje svoje drame dobio od Matije Bana (1818.-1905.), odnosno od njegove tragedije Miljenko i Dobrila, nastale 1850. a uprizorene već 1867. godine. To nam se čini mogućim i s obzirom na diplomatsko – špijunsku službu koju je Matija Ban od 1844. godine obavljao za srpski kraljevski dvor pa je dakle mogao imati veze i s peterburškim i moskovskim intelektualnim i kazališnim krugovima Averkijeva vremena.“ Da je ipak ova Averkijeva drama najbolja verzija priče o Miljenku i Dobrili složio se i prof. dr. Ivo Babić, koji je istaknuo sjajan prijevod akademika Paljetka. 

Prastara tema nesretnih ljubavnika našla je svoje protagoniste i u dalmatinskoj književnosti epohe romantizma u romanu našeg Trogiranina Marka Kažotića (1804-1842.), potomka starog plemićkog roda,  koji je neko vrijeme studirao filozofiju u Beču, a onda prekinuvši nauke, vratio se u rodni kraj, gdje je upravljao imanjem i bavio se domaćom historijom. Bio je kao i svi tadašnji intelektualci pod snažnim utjecajem talijanske kulture. pa je pisao na talijanskom jeziku i u njegovim djelima se osjeća snažan utjecaj talijanskog romantizma. Najuspješniji roman  mu je Miljenko i Dobrila u kojem opisuje veliku ljubav  i tragičan završetak jednog pripadnika porodice Rosani i mlade plemkinje iz roda Michieli-Vitturi. Treba odmah napomenuti da su imena Miljenko i Dobrila pseudonimi i pod utjecajem romantizma narodna, jer su plemići rijetko u to doba davali svojoj djeci naša narodna imena. Pisac nije spomenuo ni imena njihovih porodica vjerojatno iz obzira prema u njegovo vrijeme još utjecajnim potomcima tih rodova.

Sadržaj romana odnosno neke scene suviše podsjećaju na talijanske romane toga vremena. Što je tu istinito, danas je teško ustanoviti. Narodna predaja o tom događaju potpuno se izgubila, jer je narod prihvatio događaje iz romana kao istinite, pa je roman potpuno potisnuo narodnu tradiciju.

Pisac u predgovoru romana pored ostalog kaže „ Tako naiđoh na jednu legendu, pisanu od anonimnog pisca na ilirskom jeziku oko godine 1697. I taj ću događaj ispripovijediti. Ja neću tvrditi o istinitosti događaja, ali kratak razmak, otkada se čin zbio, do vremena, kad je zapisan, jednostavnost u pričanju, napokon još živa predaja o tom događaju, uvjeravaju me sve to više da nije izmišljen...“ 

Danas je teško utvrditi istinu o tom događaju, jer osim Kažotijeva romana koji je tiskan 1833. u Zadru, ništa nije do sada pronađeno ranije zapisano.

Razni pisci i historičari koji su se u XIX. stoljeću bavili Kaštelima i njihovom prošlošću ne iznose sigurne podatke. Lago Valentino u knjizi Memorie sulla Dalmazia, Venezia 1869.-70. piše slijedeće „Godine 1681. dogodio se tragični čin u Kaštel Lukšiću , koji je dao sadržaj romanu Miljenko i Dobrila. Na grobu nesretnih ljubavnika je natpis u ovom mjestu na ilirskom jeziku POKOJ LJUBAVNIKOM...

Srećko Fortunato Dujmo Karaman koji se bavio kaštelanskom prošlošću o tome događaju je zapisao da je 1690. Neki Michieli-Vitturi ubio nekoliko sati nakon vjenčanja muža svoje kćeri i da je na mjestu gdje je nesretni mladoženja pao smrtno pogođen postavljen križ od kamena. To je bilo sve što su mogli ljudi u XIX. stoljeću zaključiti kojima su bili na raspolaganju arhivi. Međutim se tvrdilo da su dokumenti o tom događaju uništeni zbog moćnih Michieli-Vitturija, kojima nije bilo ugodno spominjanje toga događaja.

Ni u genealoškom stablu roda Michieli-Vitturi, ne mogu se naći podatci o bilo kojoj ženskoj osobi  koja bi podsjećala na Dobrilu. Izvjesnu sumnju može izazvati zabilješka da tadašnji vlasnik kaštela Nikola Michieli-Vitturi (1654-_1721.) nije u prvom braku imao muške djece. Dakle ostala je mogućnost da je imao žensku djecu, iako se ni ona u rodoslovlju ne spominju.

Posebno je zanimljiva ndgrobna ploča u crkvici sv. Ivana, nekadašnjoj kapelici Miljenkove obitelji Rosani POKOJ LJUBOVNIKOM. Ploča i natpis postavljeni su svakako prije 1833. Godine jer je taj natpis u istom obliku spomenuo u svom romanu Marko Kažotić. U Kaštel Lukšiću je pred bratimskom kućom donedavno stajao kameni križ na mjestu gdje je Miljenko izdahnuo. Taj spomen bi mogao doći opet na mjesto da bude nijemi svjedok tragičnog događaja u čiju bit je teško ući, ali koji je dao krila mašti književnika, slikara i muzičara... Dakako potrebno je spomenuti premijeru dramatizacije romana Miljenko i Dobrila u Splitskom kazalištu.

Za nadati se da će ovaj prijevod akademika Luke Paljetka saživjeti na daskama kazališta, bilo da ga izvode amaterska kazališna društva poput današnjeg trogirskog ili kaštelanskog ili pak profesionalci splitskog i ostalih kazališta.   

Izvor: Ogranak Matice Hrvatske u Trogiru  

Foto: Snježana Mayer 

 

Poslijednja izmjena dana Četvrtak, 18 Svibanj 2017 11:31

Napiši komentar

Molim upišite sva obavezna polja označena zvjezdicom (*).
Dozvoljena je uporaba HTML koda


Anti-spam: complete the taskJoomla CAPTCHA
HomeKULTURAU Trogiru predstavljena tragedija „TROGIRSKI VOJVODA“ Top of Page
Izbor izgleda portala

Izaberite boju portala